Mjesečev moljac
- Автор: Вэнс Джек Холбрук
- Год: 1985
- Язык: боснийский
- Переводчик: Goran Pavelic
- Жанр: Научная фантастика
Электронная книга - «Mjesečev moljac». Краткое содержание книги:
Zamislite da je svaki od tih predmeta izabran s primjernom brigom i isključivom željom da izazove neki točno određen efekt.
Usprkos simboličnoj snazi odjeće, muškarce i žene se u principu ocjenjuje prema okolnostima koje je mnogo teže kontrolirati: držanju, naglasku, boji glasa, obliku i boji njihova tijela, i što je najvažnije po izrazu lica. Glas se, naime, može modulirati, dijetom i treningom dovesti tijelo u društveno prihvatljive oblike (bar teoretski). Međutim što se može učiniti s licem?
Nevjerojatan napor je uložen u tom smjeru. Podbraci se podižu, obrve čupaju ili dodaju, nosovi krate, frču ili ravnaju. Kosu se muči da zauzme jedan od tisuća položaja: ona se kovrča, tapira, moči, suši, vješa na ovaj ili onaj način, a sve da se uobliči slika koja je u skladu s modom. Međutim bez obzira na sve napore, sve te prijetvorbe su prozirne; lažiranje prirode uvijek popušta pred kritičnim okom. Bez obzira na naše sklonosti, da li nam se sviđaju naša lica ili ne, prisiljeni smo živjeti s njima i prihvaćati sve pohvale, ukore ili poruge koje i nehotice izazivamo svojim licem.
To se, naravno, ne odnosi na ovaj neshvatljiv i bistar narod s planeta Sirene, čiji se neortodoksni društveni običaji razmatraju na sljedećim stranicama.
Thissell požuri na pramac. Tu je gotovo golo i bez maske plutalo tijelo zrela muškarca, držano zrakom u hlačama na površini.
Thissell je proučavao mrtvo lice koje je izgledalo bez karaktera i prazno — možda kao izravna posljedica običaja nošenja maske.
Tijelo je bilo srednjeg rasta i težine, a Thissell je procijenio starost između četrdeset i pet i pedeset godina. Kosa je bila obične smeđe boje, crte lica podbuhle od vode. Nikakvi tragovi nisu ukazivali na to kako je čovjek umro.
To mora da je Haxo Angmark, mislio je Thissell. Tko bi drugi mogao biti? Mathew Kershaul? Zašto ne? Thissell je nervozno razmišljao. Rolver i Welibus već su se iskrcali i otišli za svojim poslovima. Pogledao je preko zaljeva da bi ugledao Kershaulovu kuću-brod i otkrio da je upravo vežu uz dok. I dok je gledao, Kershaul skoči na obalu, noseći Pećinsku Sovu.
Izgledao je zamišljen. Prošao je Thissellovu kuću-brod, a da nije podigao oči s doka.
Thissel se okrene prema mrtvacu. Znači, Angmark, bez sumnje.
Nisu li tri čovjeka sišla s brodova Rolvera, Welibusa i Kershaula, noseći karakteristične maske? Očito, tijelo je Angmarkovo… To lako rješenje odbilo je smiriti se u Thissellovoj glavi, Kershaul je istaknuo da bi još jedan stranac bio lako otkriven. Kako hi se Angmark mogao sakriti osim ako nije… Thissell odagna pomisao. Tijelo je očito bilo Angmarkovo.
A ipak…
Thissell pozove robove, izda naređenje da se pogodan sanduk donese na dok, da se tijelo stavi u njega i prenese na pogodno posljednje počivalište. Robovi nisu izgledali oduševljeni zadatkom, pa je Thissell morao snažno, ako ne već vješto, udariti u hymerkin da pojača zapovijedi.
Krenuo je niz dok, izišao na šetalište, prošao kraj ureda Welibusa i krenuo malom ugodnom uličicom do svemirske luke.
Kada je stigao, vidio je da Rolver još nije došao. Nad-rob, kojem je položaj bio označen žutom rozetom na maski od crne tkanine, upita kako može pomoći. Thissell reče da želi poslati poruku u Polipolis.
Nema problema, izjavio je rob. Ako Thissell napiše svoju poruku jasnim štampanim slovima, odmah će biti poslana.
Thissel je napisao:
STRANAC PRONAĐEN MRTAV, VJEROJATNO ANGMARK. DOB 48, SREDNJEG RASTA, SMEĐA KOSA. DRUGIH PODATAKA O IDENTIFIKACIJI NEMA. ČEKAM POTVRDU I/ILI INSTRUKCIJE.
Adresirao je poruku na Castela Cromartina u Polipolisu i predao je nad-robu. Trenutak kasnije začuo je karakteristično pucketanje trans-svemirskog emitiranja.
Prošao je jedan sat. Rolver se nije pojavio. Thissell je nestrpljivo šetkao uredom. Nije se moglo znati koliko će morati čekati: transsvemirski prijenos nepredvidljivo je varirao. Ponekad je poruka stigla u nekoliko mikro-sekundi; ponekad je lutala kroz nepoznate prostore satima; bilo je i nekoliko dokazanih slučajeva da su poruke bile primljene prije nego što su poslane.
Prošlo je još pola sata i Rolver je napokon stigao, noseći uobičajenu Jezersku Pticu. Tog trena Thissell začuje piskuta-nje poruke koja je stizala.
Rolver je izgledao iznenađen što je vidio Thissella. — Što te dovodi tako rano?
Thissell objasni: — Radi se o tijelu koje si mi uputio jutros. Javio sam svojim pretpostavljenima o tome.
Rolver podigne glavu i posluša zvuk poruke koja je stizala: — Čini se da ti stiže odgovor. Bolje da se pobrinem oko toga.
— Čemu se gnjaviti? — upita Thissell. — Tvoj rob izgleda sposoban.
— To je moj posao — izjavi Rolver. — Odgovoran sam za točne prijenose i prijeme svih svemirograma.
— Idem s tobom — reče Thissell. — Oduvijek sam želio vidjeti kako radi ta aparatura.
— Bojim se da je to protupropisno — reče Rolver. Otišao je do vrata od unutrašnjeg odjeljka. — Dobit ćeš svoju poruku za koji tren.
Thissell je prosvjedovao, ali ga je Rolver ignorirao i ušao unutra.
Pet minuta kasnije vratio se noseći malu žutu kovertu.. — Vijesti nisu baš dobre, — objavi s neuvjerljivim sažaljenjem.
Thissell potišteno otvori kovertu. Poruka je glasila:
TIJELO NIJE ANGMARKOVO. ANGMARK IMA CRNU KOSU. ZAŠTO NISI BIO NA PRIZEMLJENJU. TEŽAK PREKRŠAJ. JAKO NEZADOVOLJAN. VRATI SE U POLIPOLIS PRVOM PRILIKOM.